|
|
|
Mosor
Kozik 1319 m
18.05.2007.u 22 h planinari HPD "Belišće" su se kombijem zaputili ka
Splitu. Cilj nam je bio Mosor i Kozjak , a dva mjeseca smo tu ideju
vrtili po glavicama sve dok konačno nismo odabrali pogodan vikend koji
je najavljivao idealno vrijeme za planinarenje u tim predjelima.
Sama planina Mosor proteže se kao visoki hrbat dužinom 25 km u pravcu
Istok-Zapad i najviši mu je vrh Veliki Kabal sa 1339 mnv. Pristup tom
vrhu sa zapadne strane je prilično jednostavan što se ne može reći za
pristup s istočnog djela Mosora.
U grad Split smo stigli oko 7 h ujutro, a Vinci nas je dočekao na rotoru,
te smo otišli na jutarnju okrepu i gdje nam je Vinci dao sve potrebne
upute kako bi došli do mjesta od kuda krenuti sa usponom na Mosor, ta
dao i najnoviju kartu Mosora koje je nedavno izdalo njegovo HPD "Mosor"
na što su jakoo ponosni.
Naš instruktor Ivo, ovom zgodom prozvan i Atila - bič božji (sutra nam
nagrabala, Ivo će me iz gaća zbog ovog istrest), zamislio je da prvo
krenemo na Kozik, drugi po visini vrh na Mosoru koji je istovremeno i
najzahtjevniji. Iz Splita smo se zaputili ka Gornjem
Sitnom, te Dubravi gdje nas je vozač Milan ostavio i mahnuo za sretan
uspon.
Na Kozik smo krenuli preko Teple pole, a moram naglasiti i pohvaliti
markacioniste na izvrsno markiranoj stazi, jer ni u jednom trenutku nije
bilo upitno kojim putem treba ići. Svaka čast! Jedini problem pri
usponu nam je pravila bura koja je dobrano puhala, ali nismo
se dali smetati.
Susret u Splitu, Ivo,
Romanticus,
Vinci
i vozač Milan
Okrepa u kafiću uz neizbježne kiflice koje pravi naša teta Maca
Konstruktivni razgovori
Rastanak i dogovor da će nam se Vinci još to popodne pridružiti na
Mosoru nakon što odradi radnu subotu.
Dubrava, mjesto polaska na Kozik....pogled u kotlinu
Te na zvjezdarnicu
Slikanje ekipe prije polaska. Svi vrlo toplo obučeni jer je bura bila
vrlo vrijedna to jutro
Malo uživanja u fotografiranju na putu do izvora
polako smo sve više i više...
Pogled na cilj
Kako bi dočarala veličinu planine želim reći da ovo nisu mravi na slici
nego planinari
A onda smo se popeli i na sam vrh Sveti Jure na kojem je rimokatolička
kapelica
Od kuda se pružao veličanstven pogled na Omiš i kanjon Cetine
Zbog bure a i vremena koje je brzo odmicalo oprostili smo se od vrha na
Koziku i krenuli dalje. Polako Kozik ostavljamo u daljini
a ispred nas se pruža vidik na Veliki Kabal i Vickov stup
Na žalost ja sam dva puta uganula koljeno, a kako smo kasno i krenuli sa
usponom odlučili smo sići do Kontejnera gdje smo se našli i sa Vincijem
koji je uz put upoznao i dva planinara i biciklista Kaja i Roberta. S.
se uhvatila pripreme zakuske a ja sam samo sjedila i
pokušavala uvjeriti koljeno da mu nije ništa....
Nakon slavonskih specijaliteta krenuli smo ka planinarskom domu Umberto
Girometta i hodanje skratili ugodnim razgovorom sa Vicnijem, Robijem i
Kajom koje smo očito osvojili na prvi pogled jer su već nakon 10 min.
zaključili da nam se i sutra žele pridružiti na Kozjaku.
Sve što je lijepo kratko traje, pa smo se tako morali rastati od naših
poznanika
ali uz dogovor da će nam se Robi i Kajo sutra svakako javiti radi
dogovora, a Vinci je na našu žalost već imao isplaniram pohod na Ozeblin
Mahanje i pozdrav do ujutro
Na planinu se spustila noć...
samo je još magarac Škegro bio budan
Nakon večere, noć smo proveli u mirnom snu a ujutro krenuli ka
Kozjaku...no o tome u drugom postu...
Želim još naglasiti da je Mosor, ako se mene pita, vrlo zahtjevna
planina. Možda smo mi Slavonci malo razmaženi našim planinarskim stazama
koje vode kroz šume, ali i od drugih planinara smo čuli da dijele naše
mišljanje i o Mosoru i o Kozjaku. Treba dobro paziti kamo se staje, jer
je skakuće s kamena na kamen, a puno je grmlja koje ima veliko i oštro
trnje. Jednim dijelom grmlje zaklanja pogled kamo stati a drugi neugodan
efekt je što smo se kući vratili izgrebani.
|
