|
|
|
Mecsek,
Zengö
Mađarska rapsodija 11.03.2007.
Prošli vikend smo proveli u susjednoj državi Mađarskoj. Kako nam je to
vrlo blizu, odlučili smo obići istočni Mecsek koji je vrlo zanimljiv i
po prirodnim ljepotama sličan našem Papuku u koji smo, kako je to već
poznato, zaljubljeni.
Mecsek je smješten u mađarskom dijelu Baranje. Gorje Mecsek je
prekriveno šumama (čiji je najviši vrh Zengő visine 682 m) i Villánysko
gorje (442 m) a oni skrivaju značajne prirodne vrijednosti. Na padinama
(Pečuh /Pécs/, Mohač /Mohács/, Villány, Siklós) uspijevaju vrhunska vina
i voće posebne arome.
Zemljopisne značajke i specifična vegetacija njene submediteranske klime
čine krajolik raznolikim. Baranju, sa njenim rijekama, šumovitim
krajolicima, bogato raslojenom kulturom, skladom arhitektonske i
umjetničke baštine nazivaju još i "Panonskom Toskanom".
Naša tura je trajala punih 8 sati i nauživali smo se ljepota, te vas
odmah molim za razumijevanje što će ovaj puta biti zaista punooo
fotografija. Jednostavno je bilo nemoguće odabrati samo neke, a da se
dočara sva ljepota tog kraja.
U 9 sati smo stigli u podnožje istočnog Mecseka i krenuli širokom
planinarskom stazom koja je odmah bila posuta cvijećem, te nas je ta
rapsodija boja i mirisa pratila sve do kraja naše obilaznice.
Ekipa koja je krenula u nezaboravno mađarsku avanturu. Svaki put nas je
sve više, jer kada neke ljude zarazimo dobrim raspoloženjem oni ostaju
vjerni našem PD "Belišće", a svoja društva tu i tamo počaste svojim
prisustvom.
Još jedna stvar po kojoj ćemo pamtiti ovaj ludi dan je i blato kojeg je
doslovce bilo u izobilju
A neki su osjetili i čari valjuškanja u "blatnoj kupelji"
Ja sam već na početku pokušala oprati blatne gojzerice u potoku
A u barama smo pronašli i ovo...žabice su se već pobrinule za svoje
potomstvo
A onda je pred nama izvirio i naš cilj. Drugo brdo u pozadini je Zengö,
vrh na koji smo se uputili
Da je život u prirodi okrutan pokazuje i ova nožica neke nesretne
životinjice koja je završila u rukama lovca ili neke zvijeri
No pređimo na ljepše stvari. Prolazili smo kraj idiličnih predjela
Za zatim se našli na ulazu u etno selo Óbánya
Koje je već na samom početku dokazalo da je etno i da je neobično. Ovdje
koke gube jaja po cesti
Totalno ludo, zar ne??
A ova kućica se Šumaru i meni jako svidjela i već smo se dogovorili da
bi ju mogli kupili pola-pola . Marica nije mogla odoljeti pa se
slikala ispred nje
I evo nas već u glavnoj ulici
Kuće su predivno uređene
A i dvorišta
U svakom dvorištu ima najmanje dva psa, a ja sam se u ovog zaljubila.
Bio je malo stidan, nije baš želio pozirati, ali je zato prava pravcata
maza
Vrijeme je ručku. Tradicionalno smo pekli kobasice i slaninu, bilo je i
maštovitih sendviča,
A meni se baš ovdje slikalo
Sreli smo i jarca koji se pravio važan sa svojim rogovima
I vrlo rado pozirao
Kravice su mirno pasle, a mi smo se upitali da li se nalazimo u Alpama
ili u Mađarskoj
Romanticus nas je
slikao za uspomenu na taj divan kraj, dok smo mu mi veselo mahali
Zatim smo sjeli i odmorili u sjenici ove planinarske kućice koja se
nalazi pri samom vrhu Zengö
A gojzerice su naprosto mamile poglede
I tako je došao kraj još jednom našem planinarskom pohodu. No nije to
bio bilo kakav dan, a ni bilo kakav završetak. Ilija je slavio rođendan
pa smo to i nazdravili u jednoj čardi, samo je još čardaš nedostajao.
Mogli smo ga otplesati u našim "čizmicama", doduše ne baš crvenim
,ali...blatnim svakako...
I kako te ide, zajednička fotografija na kraju..
|
