" B e l i š ć e " 

 41. PLANINARSKI KRIŽNI PUT

VRAPČE – ŠESTINE – MARKUŠEVAC

8. i 9. 03. 2008.g

“O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovjeka”

Nas četiri  je  išlo na križni  put.  Naš  vozač  je bio dobra  logistika, ne samo  nama  već  i svim sudionicima  puta.

U organizaciji planinarske bratovštine sv. Bernarda , okupili smo se na dvodnevnom hodu za križem.         Okupljanje i doručak je bio u župi  Sv. Barbare u Vrapču, započela je molitva, te se krenulo na put.                       Mladi su nosili križ.U Vrapču kod raspela je izomiljena druga postaja, te je započeo trosatni uspon prema Risnjaku. Na tom dijelu je uključena i postaja šutnje – vrijeme kada se hoda u tišini. Nakon ručka na Risnjaku idemo dalje na postaje kod kapele Sv. Jakoba, Sv. Roka te u župnoj crkvi Sv. Mirka u Šestinama. Putem nas je kiša pratila, obilje blata te dionica pod snježnim pokrivačem. Večernju misu je predvodio mr. Robert Šreter. Tu je bilo cijelonoćno klanjanje mladih sa izmjenama svakih pola sata, sve do 7,00 ujutro.

Spavanjeje bilo organizirano u sportskoj dvorani.

Ujutro smo bili počašćeni doručkom. Nakon doručka smo imali katehezu o hrvatskim svecima i blaženicima.

Nastavljamo križni put na kojem nam se priključuje mr. Domagoj Matošević prema župnoj crkvi Sv. Mihaela u Gračanima, kapeli Sv. Marije, u šumi “pri Mariji”, kapela Majka Božija od puta, župna crkva Sv. Petra i Pavla u Bešićima, kapela Srca Marijina u Bačunu, raspelo u Rijeznici, te 14. postaja u Sitarima kapela Srca Isusova. Na svakoj postaji vjernici su mlade častili i pružali im okrepu. Od Sitara je formirana procesija u kojoj se ušlo u Markuševac i župnu crkvu Sv. Jude i Tadeja. Crkva je stara 530 godina, malena je, a svi smo stali u nju, a bilo nas je 250. Svetu misu predvodio je mr. Domagoj Marošević. Marljive ruke su nas i ovdje počastile.

Obećan je ponovni susret u jesen u Samoborskom gorju.