|
|
|
Brezovo polje 984 m , najviši vrh Slavonije
Planina Psunj, sa svojim najvišim vrhom, Brezovo polje, 984 metara nad morem, spada u najviše planine sjeverne Hrvatske, i najviši je vrh Slavonije.
Bez obzira na vrlo loše vrijeme nismo se dali smetati te smo ujutro 25.03.2007 u
5 h krenuli ka našem cilju, Brezovom polju. Cijelim putem nas je pratila kiša,
no kako sreća prati hrabre tako je polako prestala padati pred Novom Gradiškom.
Sa planinarenjem smo krenuli od planinarske kuće Strmac ( 461 m) koja se nalazi
na bivšem izletištu, najljepšem biseru Psunja, koje je nekada bilo uređeno i kao
takvo bilo glavno izletište tog kraja. Umjetno jezero je popločeno i od njega je
napravljen bazen koji se punio čistom izvorskom vodom, no na žalost u
Domovinskom ratu je sve potpuno uništeno. Smješteno je u podnožju gorja Psunj
ispod brijega Strmac, u samoj dolini kojom protječu gorski potoci Šumetlica u
koju se na samom Strmcu ulijeva Begovica. Izletište je desetak kilometara
udaljeno od Nove Gradiške.
Odmah uz dom kreće i staza koje vodi ka Brezovom polju, a sam start je vrlo strm
i djeluje zastrašujuće, no sva sreća nije previše dug, tako da smo se zagrijali
na radnu temperaturu i dalje hodali pjevajući.
Okolni vrhovi oko izletišta
Livadica
Popločeni bazen
Slikanje ispred planinarske kuće Strmac
I početak uspona
Prošli smo najstrmiji dio i ugodno se iznenadili. Ima snijega!!!
Idemo dalje, na pravom smo putu, nema dvojbe
Markacije su prilično dobre, na dva mjesta smo se malo zbunili, jer su na nekim
drvećima izlizane i slabo vidljive, ne bi bilo loše markirati ponovo i možda na
manjim razmacima kako ne bi dolazilo do greške i eventualnog skretanja sa staze.
Gospodin Pritišanac je bio oduševljen prizorima, te je stalno govorio da je ovo
motiv za goblen
Na nekim mjestima nismo vidjeli ni prst pred nosom
Ostalo je još 1 h i 15 min do vrha, kratki odmor
Idemo dalje, no nismo ni slutili da nam se sprema iznenađenje. Snijeg se lijepio
za stabla i skrio markacije
Snijeg je bio sve dublji
A postalo je i slabo vidljivo
Uspostaviti smo kontakt sa vozačem koji nas je trebao čekati na vrhu s kombijem,
no ispostavilo se da je cesta potpuno neprohodna zbog snijega i nije mogao doći
ni do pola puta. Tada smo na žalost odustali od uspona i vratili se istim putem
kojim smo došli
U podnožju cvijeće, kao da se gore na višim dijelovima apsolutno ništa ne događa
U domu smo navalili na ručak
Te se nakon toga kombijem uputili ka Pakracu. U planinarskom domu Omanovac je te
večeri bila svečana skupština HPD Psunj iz Pakraca. Bili smo pozvani u goste, a
kako se rado odazivamo na takve skupove iskoristili smo dan i za malo lutanja po
planinama, no na žalost nismo došli do cilja
Pogled na Pakrac sa Omanovca
Dok smo čekali početak skupštine zaposlili smo ručice
Pratili su nas znatiželjni pogledi
I na kraju je naša Belinda ugledala svijetlo dana
Graditelji oko dame
Cijelo to vrijeme vrijedni kuhar se trudio oko graha u kotlu i dodavao začine
Počela je i skupština. Čuli smo koliko problema ima oko održavanja planinarskog
doma Omanovac. Koliko ga je lijepo imati, toliko je teško pronaći sredstva za
ulaganje i uređivanje,. No spretni i snalažljivi vlasnici i naši domaćini se na
sve načine snalaze i uspijevaju u tome. Svaka im čast! Romanticus je iskoristio
prigodu te uručio mali poklon od našeg HPD Beličće u znak pažnje i zahvalnosti
na dugogodišnjoj uspješnoj suradnji.
Večera je na stolu, mljaccccc....grah je bio ODLIČAN
A odmah smo se odužili tanjurom domaćih kolača.
Iza večere je bio ples. Noć je polako spustila svoj veo na Pakrac
Pozdravili smo se sa Belindom
I ostavili ju da uživa u noćnom pogledu na usnuli grad dok smo se mi polako
vozili svojim kućama.
Foto by
Franc, tekst by
Suzana
|
