Hrvatsko planinarsko društvo

" B e l i š ć e " 

 

 

 

Dani planinara Herceg Bosne 28. i  29.08.2010.g.

 

Dan PRVI 28.08.2010   - SLIKE

  Na put krenuli 27.08.2010.g. u 21 sat i 30 min.

Ujutro stigli na Šatorsko jezero u 7 sati i 30 min. Tu nas dočekuje Marjan i Emina.

Odabrali lokaciju za naše šatore i dali se na posao.

Malo odmorili i krenuli u 10 sati na Šator – 1872m. Usput smo sreli nama drage Vitežane koji su upravo pristigli i traže lokaciju da se ulogore.

Susrećemo i ekipu iz Orašja.

Divimo se prirodnim ljepotama. Sa Šatora prekrasan pogled na sve strane.

 Kum se priprema za krštenje, a kumče nestrpljivo čeka obred ( mi joj nismo htjeli reći , a ona ne zna što ju čeka ).

Sve to uz smijeh slikamo, snimamo. Mali odmor i idemo dalje.

Silazimo sa Šatora i produžujemo na Babinu gredu – 1716m. Mali odmor, naslikavanje i natrag istim putem prema našim šatorima. 

Pripremamo vatru za roštilj uz pijuckanje tekuće problematike: kave, piva ….

Dolaze nam gosti: Tomislavgrađani i Livnjak  Ivo Čeko.

I naravno opet ništa bez Livanjskog sira. A bolje ukinuti selo, nego običaj.

Sve smo lijepo složili na naš «ŠVEDSKI STOL» ali kiša nam pokvari koncepciju.

Muški dio pravi nam nadstrešnicu – HVALA Francu što je imao veliki najlon. Sve prenosimo ispod novog skloništa, a roštilj se peče ispod kišobrana.

Idemo biti nazočni otvorenju 14.dana planinara  Herceg Bosne.

Izloženo je ljekovito bilje ovog podneblja i popraćeno izlaganjem travara Jove.

Slijedi glazba uz kišicu koja stalno dosađuje.

Otišli smo posjetiti Paklarevčane , koji nas uvijek lijepo prime i ugoste.

I ovog puta su nam rekli « Dabogda vam se pokidao kombi «, pa da nas ponovno spašavaju.          Hvala dragom Bogu, to nije dogodilo.

Odlazimo na spavanje jer ujutro treba : složiti šatore, sve spremiti u ruksake, kava, doručak.

Sve očistiti  i spremiti da ostavimo čist i uredan prostor iza sebe.

 

Dan DRUGI 29.08.2010   - SLIKE

 

Odlazimo u pravcu Malovana – 1826m. Stižemo, uzimamo manje ruksake i krećemo. Put je u početku ravan i polako se penjemo.

Slijedi strmi dio na  kojem moraš biti uglavnom «pod ručnom». Mali predah kod stijena i nastavljamo dalje strminom.

Vidim vrh i pomislim stigli smo, ali nije tek treći vrh iza –  naš je cilj.

Savladali smo mi to, mali odmor, slikanje i povratak natrag istim putem.

Stigli do kombija, presvlačenje obuće i odjeće.

Pozdravljamo se sa Tomislavgrađanima, Eminom i našim Marjanom  i odlazimo svatko svojim putem.

Stigli sretno kući u 23 sata.